kako se slavio Ivandan u Bruvnu sinovi i kćeri sa unučadi, prijatelji, zapravo cijele familije dolazili su u Cimiter kod crkve. Ona je bila jadna, oronula, oštećena krova i tornja, polomljenog križa, bez prozora i vrata, bez zvona. Bilo je tu puno naroda, muškaraca, žena i djece.
Kako se slavio Ivandan u Bruvnu
Bilo je tu puno naroda, muškaraca, žena i djece. U toj masi isticale se su se majke s kćerima spremnima za udaju. One su se potrudile da budu primjećene ne bi li privukle pažnju mladića spremnih za prosidbu. Bilo je puno djece koja su stajala uz svoje majke i bake.
S vremenom formirale su se grupe u kojima se glasnije pričalo, smijalo pa i pjevalo. Mladići su se natjecali u bacanju kamena. Najpopularniji, naročito među djevojkama, bio je mladić koji bi kamen bacio najdalje, a među momcima djevojka malo punija, rumenih obraza.
Govorili su „Bože čudna li je“ - mislili su: zdrava li je, poželjna li je.Nakon nekog vremena čula se tamburica, kasnije i harmonika. Formirala su se kola, plesalo se i pjevalo do predvečerja. Po pogledima i "tko se uz koga u kolo hvatao", moglo se vidjeti tko se kome svidio.
Neki su hodali oko crkve, drugi razgledavali grobove svojih pokojnih sahranjenih u krugu crkve. Neki su šetnjom odlazili do Ledenika, jakog izvora bistre hladne vode.
Bio je to blagdan i za viđenje rodbine, dan za upoznavanje i zagledavanje momaka i djevojaka, dan za obraćanje Bogu. Ako se između mladića i djevojke rodila ljubav, a roditelji zabranjivali njihovo viđanje i zaruke, tog dana oni bi Iskoristili nepažnju roditelja i pobjegli iz Cimitera u samoću. Nakon toga događaja nestale su zabrane za zaruke i ženidbu. Naime, nakon što se čulo da je djevojka jednu noć prenoćila sa
momkom nitko je više ne bi htio zaprositi, bila ona njljepša i najzgodnija.
Iako je vrijeme proticalo i taj blagdan prolazio, svešteniku ni traga. Njega i nije bilo u Bruvnu. Jedne godine na Ivandan pojavio se, ali protjeran je. Tako je to bilo u godinama iza II svijetskog rata. Kasnije, Ivandan je blijedio i polagano gasio.Činilo se kao da je potpuno zaboravljen.
Zadnjih godina na Ivandan pojavljuje se sveštenik, koji sa pravoslavnim vjernicima uređuje okolinu crkve i groblje i sve nas podsjeća na dan kada se slavilo rođenje Krstitelja.
Izgleda, Ivandan se ponovo rađa. Pamtimo. Dođimo i mi na "viđenje"
Priča o svetom Jovanu Krstitelju
.Prema riječima Svetog pisma, glavnom svešteniku Zahariji u jeruzalemski hram se javio anđeo Gavrilo. On je objavio da će njegova ostarjela žena Jelisaveta, začeti i roditi mu sina. Zaharije je iznenađen, nije imao djece pa nije
povjerovao anđelu. Kad mu se dijete rodilo zbog uzbuđenja je onijemio. Osmoga dana po rođenju djeteta skupila se rodbina pri svečanosti i izboru imena. Zaharije je na daščicu napisao.“Jovan mu je ime“ i istog trenutka progovorio. Glas o ovom čudu se brzo proširio po carstvu, a to nije odgovaralo ozloglašenom caru Irodu. On je naredio da ubiju Zaharija i njegovog sina Jovana. Zaharija su ubili pred hramom. Jelisaveta je uspela pobjeći u pustinju zajedno s malim Jovanom. Kad je Jovan odrastao, držao je propovjedi, često protiv cara Iroda, krstio je i stare mlade. U rijeci Jordan krstio je i Hristosa, pa ga je narod prozvao Jovanom Krstiteljem. Njegovim propovijedima počinje nova vjera-kršćanstvo i Novi Zavjet. Zbog propovijedi protiv cara sveti Jovan Krstitelj se ubrzo našao u tamnici. Za vreme jedne zabave u svom dvoru u Sevastiji
Galilejskoj,
pred gostima je plesala Saloma.
Irod, zanesen pićem i vatrenim plesom, obećao je plesačici da će joj
dati šta god zatraži. Ona je zatražilada joj na pladnju donesu glavu
Jovana Krsitelja.
Pijani Irod tako i naredi, te Jovana ubiše u tamnici i donesoše joj
njegovu glavu na pladnju.Kratka povijest i povijest religije, kaže da je :„Jovan Krstitelj ili Johanan (što znači Bog-Jahve je milostiv) kupač (hebrejski: יוחנן המטביל, Yohanan Ha'Matbil), bio je jevrejski asketski propovjednik iz 1. stoljeća koji je vršio obredna kupanja na rijeci Jordan. Bio je važna religijska ličnost, čiji je pokret vjerojatno bio masovniji od Isusovog. Najpoznatiji je po tome što je krstio Isusa, koji je prihvatio njegovu poruku o spasenju. Neki suštinski elementi Jovanovog pokreta, kao post (sam Isus nije postio) i krštenje, su vjerojatno ušli u rano kršćanstvo pod utjecajem Jovanovih učenika.“ Koliko je Jovan Krstitelj veliki svetac potvrđuje i to što su u kalendaru SPC njemu posvećena tri praznika.
2017 godine: 20. januara slavi se Sabor Svetog Jovana, (jovandan) 7.juli slavi se kao rođenje Svetog Jovana Preteče-( Ivanjdan). 11. septembra – smrt (pogubljenje) Svetog Jovana Krstitelja.
Ivandan prate različiti običaji.
Jedan od njih je i pletenje vjenčića od
poljskog bilja i cvijeća, kojim su se ukrašavaju kapije.
Vjenčići se čuvaju do narednog Ivanndana, a bilje se koristi i u ishrani zbog blagotvornog uticaja. U vijence od cvijeća stavlja se bijeli luk koji kuću čuva od groma. Prema običajima, djevojke, kroz taj vjenac, promatraju izlazak sunca ne bi li postale rumene kao ono. U predvečerje toga dana, u mnogim slavenskim krajevima po brdima palile su se velike ivanjske vatre oko kojih se igralo i pjevalo. U narodu postoji običaj da se ljudi na Ivandan bratime i kume "po Bogu i svetome Jovanu", zbog toga što se Jovan Kristitelj smatra uzorom karakternosti i poštenja. Smatra se da noć uoči Ivanndana ima neobično jaku iscjeliteljsku moć, koja sa prvim zrakama izlazećeg Sunca nestaje. U magiji o ljubavi postoji mišljenje da je čaranje najuspješnije uoči mladog petka. Seoske vračare na ovaj dan beru razno bilje. Ubranih travki mora biti tačno 77 i još jedna, ali samo pola neke biljke. Ona služi vračarama za liječenje nepoznate bolesti.
Primjedbe
Objavi komentar