ponedjeljak, 5. rujna 2016.

Viđenje vremena

Gotovo cijeli život razmišljao sam da se povratim u rodno selo. Valjda svi tako razmišljamo. Kao da je to prirodna prisila. Namjere ni želje nisu mi se ispunile. Čini mi se da je život isplanirao mene a ne ja njega. I nije se to dogodilo samo meni. Puno je neostvarenih želja. Bruvno, to naše lijepo, nekada veliko selo. Naseljeno je prije oko 500 god. Pred I svjetski rat imalo je preko 3 ooo stanovnika. Po završetku tog rata u velikom broj selili su se u područja slavonskih i vojvođanskih ravnica. To se ponovilo i iza II svjetskog rata a naročito po raspadu Jugoslavije 1995. Broj stanovnika u Bruvnu stalno se smanjuje. Može se reći da selo nestaje, polako ali sigurno umire. Kad dođem u to selo, osjećam se čudno, postajem nemiran. Na sve strane čujem tišinu, da čujem samo tišinu i udaranje svog srca u prsima. Pred očima javljaju se „filmovi“- sjećanja, vidim osobe koje sam poznavao. Neki su tu u Cimiteru, neki u Srbiji, Bosni, Kanadi, Americi, Australiji, Njemačkoj ili bog zna gdje. Nema više vesele čete đaka, koji galameći pješače prema: Krajnovićima Bjelobrđanimama, Dolovima ili Podurljaju. Niti susrećem odraslih muškarce ni žene u crnom.Tamo višenema; općine ni mjesnog ureda, žandamerije, milicije ni policije, popa, nema pekare, postolara,opančara, trgovina, sajma ni pjevanja pripitih muškaraca srijedom. Nema više ženidbe , udaje, rađanja ni krštenja. Crkva je bez prozora i vrata. Škola je obrasla šikarom, oko stare ruju divlje svinje, putevi zaraštaju, a bučić se sakrio pod vrbama i plače napušten. Tamo se osjeća samo tišina umiranje i smrt. Pričinja mi se da je povodanj sve odnio a ponori sve progutali. Na pasnjacima ne vidi se crvenih, šarenih i bijelih krava. Nema, Dikulje, Rumenke, Kitove ni Granove. Ne čuje se rzanja i ne vidi razigravanje konja u rano proljeće. Nema stada ovaca koje su iz daljine posjećale na sitne po zemlji prosute bijele oblačiće, ovčice, koje mirno pasu i ništa ne slute. Nema pjesme čobana ni čobanica. Nema njihovog glasnog dozivanja. Nitko se više pilja, ne kriva, ne igra graničara i škole. Crljenac je porušen, prazan i opljačkan. Pokrali mu i kamenje. Tu sada nema nikoga, kao da nitko nije žedan.Ne vidim ni šarene leptire na bari. Bistra i ledena voda kao da je posrebrena neprekidno izvire iz bunara i polako tiho žuboreći pada u korito.Žabe se raduju tom miru i tišini i uporno se glasno i veselo dozivaju. Po svijetu nas je dosta, koji imamo sjećanje i gajimo ljubav prema sebi i ovom selu.Okupimo se. Znam da hoćemo.Organizirajmo se. Oživimo to selo na bilo koji način, napravimo od njega spomenik nama samima, sačuvajmo ga od zaborava. Još uvjek postoji Ivandan i to svake godine. Možda je to početak. Posjetimo ga ako možemo, pokažimo da smo živi.

srijeda, 2. srpnja 2014.

Bruvno: Bruvno

jovan izr

         jovan obradovic

Bruvno

 

 

 

 

 

škola nikola tesla u bruvnu

 

 

397409_473779136013266_2005627246_n[1]

Bruvno

srijeda, 5. veljače 2014.

Ženska imena

U dvadesetom stoljeću najčešća ženska imena bla su:
Milica, Soka, Slavica, Spasenia, Mara, Milka, Bosiljka, Mika, Marija, Savka, Nada, Božica, Jela, Nevenka, Katarina, Paulina, Zorka, Deva, Radojka, Mira, Mirjana, Anka, Biljana, Dragica, Đuja, Kalina, Pera, Sava, Boja, Ljuba, Danica, Dušanka, Stana, Vesna, Jovanka, Darinka, Maša.
Najbrojnija su bila: Milica, Milka i Boja.

ponedjeljak, 3. veljače 2014.

Bruvno i Mazin povijesni fragmenti


Bruvno i Mazin, povjesni fragmenti
/prepisujem vjerno originalu/

Crkva je sazidana 1860 god i posvećena svetom Jovanu.(rođenju svetog Jovana preteče). Najstariji nadgrobni spomenik datura iz 1724 god.Pre? 1700 god u Bruvnu je bilo 50 kuća.
Ovi podaci nalaze se u  knjizi metropolija Karlovačka od N. Kosovca strana 908 god.
U istoj knjizi na stanti 916 stoji za pokojnog Petra.
„Paroh u Mazinu Petar Obradović rođen 1876 god u Bruvnu. Svršio VI razreda gimnazije a potom bogosloviju u Zadru.
Rukopoložen 01.01. 1898 god u Plaškom. Služi 8 god u Mazinu .
Govori srpski i njemački. Udovac  je, ima dvoje razborite djece.
God 1696 već je bilo u Bruvnu 50 dimova (šizmatika) sa parohom. Mazin i Bruvno  vodili su se kao mjesta  Krbavskog gospodstva. Za vrijeme ustanovljavanja Vojne Krajine god 1712 „Istorija Vojne Krajine“ imali su:

Bruvno:
 1 kapetana, 1 zapovjednika tvrđave, 1 kneza, 1 barjaktara.
Davalo je 90 momaka u konjici i 326 pješaka.

Mazin:
 1 zapovjednika tvrđave, 1 kneza i 1 barjaktara, 16 momaka u konjici i 114 pješaka.

Prema Lepušiću god 1730 sastali su se  kneževi i poglavari iz čitave Like u Počitelju (podVelebitom) radi crkvene i svešteničke zemlje. 
Iz Bruvna je prisustvoao Vukoja Obradović.
U Gospiću je bila srpska narodna škola čiji je učitelj bio Sava Mrkalj (preteča Vuka Obradovića.
 1799 god njegovi su učenici bili Nikola Obradović iz Bruvna a iz Mazina Nikola Zorić i Sava Babić.
Iz knjige „Karlovačko gospodstvo? M. Grbića knjiga II str 24


Narodna pobuna u Lici. 1751 god

Ove godine buknuo je ustanak u Lici, ali samo u Bruvnu među pravoslavnim Srbljima i u Lovincu među bunjevcima zbog „vojničke muštre“ na njemačkom jeziku.
Moramo samo misliti kako je  to bilo užasno kada su vojnici morali učiti „muštru“ na njemačkom jeziku. Bilo je oficira koji nisu htjeli učiti svoje ljude komandama na njamačkom jeziku.

Tako jednog dana u Bruvnu, kada je ljudima dozlogrdila komanda na njemačkom jedan od vojnik udario časnika kundakom i on pade mrtav na zemlju.

I Lovinčani su pokušali ubiti svojega oficira Holjevca, ali im nekako umakne.

Ustanak je odmah ugušio general Petacije iz Otočca.
 Strašna kazna je zatekla buntovnike.
Dvojici glavnih okrivljenika odsjekli su glave, 9 su poslali na zatvorsku kazne od 8 godina. Treći moraše „trčati šibe“ između trista momaka.
 Devet nižih oficira smenjeni su i protjerani na više mjeseci.
Od bruvanjaca. 31 je pobjegao u Tursku (Bosna). Njihova imena bila su pribijena na vješala, zemlja im oduzeta, a isto tako i zemlja dvojice posječenih.

Srpski brinjanski sveštenik koji je bio umješan u pobunu bude protjeran  iz carevine. Crkvena zvona koja su zvonila i pozivala na ustanak, budu snimljena sa Zvonika.

Lovinac obratiše u Sveti Petar a Bruvno u sveti Mihajilo.

Na zemlju protjeranih Bruvanjaca  (kasnije 14 kuća) naseljeni su kranjci iz Pazarišta i Mušaluka. Tako se je utvrđivala i provodila nova graničarska uredba po Krajini.

18?8 Bruvno je imalo 85 kuća a Mazin 52
1866 god Mazin je imao 105 kuća i 1893 duše.
1880 god Mazin je imao 200 kuća 2214 duša.
1880 god Bruvno je imalo 238 kuća sa 2376 duša.
1905 Bruvno je imalo 531 srpska doma-3448 duša

Između 1618-1831 god  bilo je preko 30 ratova  u Krajini.
U  trajanju od 100 god Lika je bila često njihovo poprište.
Braneći Austriju od Turaka da bi sačuvali svoj život i održali priznate im povlastice kao Krajišnicima.

Ličani su po opisima Austrijskih  komandanata imali ugled dobrih ratnika.U jednom izvještaju  za vrijeme Marije Terezije stoji:
Lako ih je hraniti a i liječiti jer imaju svoje domaće lijekove i trave pa se sami liječe.

Prevod je, koliko se moglo vjeran originalu koji sam dobio od jedne kćerke ili unuke  pravoslavnog svećenika iz Bruvna.  

                                                                                 jovan obradovic

<><><> </> 




subota, 2. studenoga 2013.

Daleka proslost Bruvna

Milan Pokrajac created the doc: "Daleka proslost Bruvna"

Ova daleka prošlost Bruvna zapisana je u brdima, vodenim tokovima, sadrama (sedrama), kamenju, ''pržinovim'' brdima - ispod i znad zemlje.

U dolini Otuće nalaze se naslage sedre koju je nekad taložilo more. To doba spada u staro doba razvoja Zemlje. U tim sedrama koje su se koristile i kao gradjevinski materijal, nalaze se fosilni ostaci raznih školjkara, pužića, račića i biljki (paprat i preslice). Iz tog perioda su i pješčane (pržinaste) naslage od Pržinovog brda kod Crnog Luga, brda Radišinih i dalje uz korito Otuće.

Iz srednjeg razvojnog doba Zemlje su naslage krečnjačkog i škriljastog kamenja. Na području Čemernice i Opčuva nalaze se škriljci sive i crvenkaste boje sa sitnim srebrenkastim listićima tinjca (silikonski mineral) koji je karakterističan za mesta gdje se nalaze dobri izvori pitke vode - izvori na Čemernici, Vodnice, Crljenac...

U ovo razvojno doba su se dešavala i burna tektonska pomjeranja tla čiji rezultat su razna brda, stijene, gornji dio Velebita i Kremena.

Jedan dogadjaj iz nedavne prošlosti samo nagovještava šta se sve krije pod zemljom na ovom području. Naime, godine 1939. bio je veliki povodanj kada su nabujale vode Otuće i okolnih bujičnih pritoka nosile sve pred sobom. Stariji ljudi su pričali (priču sam čuo od svog djeda Mile Guteše, mlinara) da su kukuruzane sa područja Bruvna nalažene u Gračacu. Tada je voda odronila jedan dio obale izmedju Janjinog buka i Milankovića mlina, a na površinu su izbila ''konzervisana'' stabla drveta koja su se kao takva koristila i kao gradjevinski materijal.

U samom koritu Otuće nalaze se okamenjena drvena stabla. Kada se odlomi komad tog ''kamena'' tek onda se moze uočiti da je to drvo. Takvi komadi su ponekad korišteni kao luč.

Ovo je kratki opis o onome što je ''zapisala'' priroda, a vidljivo je i danas. Ozbiljnijih, stručnih, geoloških ispitivanja, ne znam da je bilo (ne znam ni zašto). Možda će nekoga zainteresovati.