Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

o nama

Mi razisli, odlutali, pobjegli ili protjerani u snovima i mislima vraćamo se svojim opustjelim kućama, svom proljeću posutom brndusama. Vracamo se ljetu i zimama, mećavi, dubokim snjegovima, nametima i zimskoj usamljenosti. Mi se vracamo da bi sve ponovo mozda ozivjelo i bilo kao nekad, da bi bar jos jednom mi i naši pretci bili sretni makar u snovima.
Nedavni postovi

Jovan Obradovic – Google+

Jovan Obradovic – Google+

originalni dobiveni članci
RIBA NA VRBI Mile Matasić Završio prvi razred srednje skole. Ljeto krenulo. Stare navike iz vremena osmogodišnje škole ostale. Mene i moje prijatelje privlači još pješačenje prema jugu. Tamo su šoderice . Tamo je Sava. Otkrili smo i jedan lijepi ribom bogati mirni rukavac. Odnekud pokupili ime za to otkriće. Naziv je Savica. To je iza Ivanje Reke. DFo tamo Imamo više pješačenja nego do Šoderice. No nije problem i mi smo veći. Proširio se krug kretanja. Radost otkrića i istraživanja nastavlja nas pratiti i poticati. Naša ribička oprema poboljšana. Našli smo poduže lijepe ljeskove štapove. Mi prezadovoljni tolikim napretkom. Našli smo i poveće grmlje uz stazu kojom dolazimo na svoje nove revire. To grmlje je naše spremište u kojem ostavljamo štapove. Tu nas oni čekaju. No nije uvijek sve baš svaki put blo idilično. Jedne prigode kad smo se približavali Savici vrijeme podivljalo. Naglo se zacrnilo nebo. Krenuo obilan pljusak. Prošarala i neka sitna tuča. Sklanjamo se iza bet…

MIKI PADOBRANAC Mile Matasić

Jutro je još pomalo svježe iako se proljeće već razigralo. U suterenskoj vlažnoj spavaonici još je polumrak. Tome doprinosi najviše pakpapir stavljen na krila prozora postavljenog prema zapadu. Plavi papir služi umjesto pravih zavjesa. Postoje na tom prozoru i nekakve vrlo rijetke zavjese pa taj pakpapir sprečava poglede u tu prizemnu spavaonicu iz malog zapadnog vrta i premalo udaljenog puta. Razina na kojoj se spavaonica nalazi potiče dojam da tonemo. No ostali smo iznad površine. A zimi se u plafonskim kutovima te spavaone smrzava inje pe se tada za spavanje stavljaju tople kape. I pored toga događaju se prehlade i upale sinusa. No, okanimo se zime u proljeću. S istočne strane, kroz vrata spavaonice odjednom ulazi Žac. Kaže: «Diži se! Štefek je opet nekaj napravil. Veli da dođemo vidjeti». Odmah sam sasvim razbuđen. Taj Štefek je naš glavni izumtelj. Dvije tri godine stariji od nas. Možda ima dvanaest. Viši je od nas. Uvijek uredan i skladno pošišan. Nije bahat. Rado…

Sto na mom blogu nije dozvoljeno

Na mom blogu nisu dozvoljeni sadržaji koje su zabranjeni zakonima Republike Hrvatske. Primjeri nedozvoljenih sadržaja: Veličanje fašizma zabranjeno je zakonom. Ovo uključuje i veličanje fašističkih režima, kako stranih, tako i hrvatskih u vrijeme 2. svjetskog rata, ali i isticanje fašističkih obilježja, poput svastike, slike Hitlera ili obilježja Crne legije i sl. Ovo ovisi o kontekstu u kojem se fašizam spominje i načinu na koji se obrađuje. Korištenje tuđih autorskih djela bez njihovog pristanka, također je zabranjeno. Kršenje zakona različito od gore navedenih kao i moralnih normi također nije dozvoljeno na ovom blogu. Nije dozvoljeno i neprimjereno ponašanje, besmisleno i bezrazložno uporno vrijeđanje i psovanje, a pogotovo prijetnje drugim blogerima. Spam, odnosno floodanje tuđih blogova, shoutboxa ili bilo kojeg drugog dijela Blogera, kao i svaki drugi način ponašanja koji se protivi zdravom razumu.

Muška imena

Svaki o sedmo muško ime bilo je Jovan ili Nikola, svako deseto Milan ili Mile, svako trinaesto Petar, Dane ili Ilija. šesnaesto Rade, Savo ili Stevan. Zatim po učestalosti dolaze: Božo, Dmitar, Mićo, Dušan i Marko. Ostala češća imena bila su: Aćim, Bogdan, Branko, Damir, David, Dušan, Đurađ, Geno, Gojko, Goran, Kojo, Kosta, Lazo, Luka, Mane, Marko, Milanko, Milorad, Miloš, Mirko, Nebojša, Nikica,Oliver, Pajo, Pavle, Perica, Radomir, Siniša, Tomo, Veljko,Žarko i Željko.

Viđenje vremena

Gotovo cijeli život razmišljao sam da se povratim u rodno selo. Valjda svi tako razmišljamo. Kao da je to prirodna prisila. Namjere ni želje nisu mi se ispunile. Čini mi se da je život isplanirao mene a ne ja njega. I nije se to dogodilo samo meni. Puno je neostvarenih želja. Bruvno, to naše lijepo, nekada veliko selo. Naseljeno je prije oko 500 god. Pred I svjetski rat imalo je preko 3 ooo stanovnika. Po završetku tog rata u velikom broj selili su se u područja slavonskih i vojvođanskih ravnica. To se ponovilo i iza II svjetskog rata a naročito po raspadu Jugoslavije 1995. Broj stanovnika u Bruvnu stalno se smanjuje. Može se reći da selo nestaje, polako ali sigurno umire. Kad dođem u to selo, osjećam se čudno, postajem nemiran. Na sve strane čujem tišinu, da čujem samo tišinu i udaranje svog srca u prsima. Pred očima javljaju se „filmovi“- sjećanja, vidim osobe koje sam poznavao. Neki su tu u Cimiteru, neki u Srbiji, Bosni, Ka…