kako se slavio Ivandan u Bruvnu sinovi i kćeri sa unučadi, prijatelji, zapravo cijele familije dolazili su u Cimiter kod crkve. Ona je bila jadna, oronula, oštećena krova i tornja, polomljenog križa, bez prozora i vrata, bez zvona. Bilo je tu puno naroda, muškaraca, žena i djece.
Kako se slavio Ivandan u Bruvnu Tog dana oko 13 sati nakon svečanog ručka oko crkve skupljao se narod. Svi Bruvanjci i njihov gosti: rodbina, prijatelji i poznanici, zapravo cijele familije dolazili su u Cimiter kod crkve. Ona je bila jadna, oronula, oštećena krova i tornja, polomljenog križa, bez prozora i vrata, bez zvona. Bilo je tu puno naroda, muškaraca, žena i djece. U toj masi isticale se su se majke s kćerima spremnima za udaju. One su se potrudile da budu primjećene ne bi li privukle pažnju mladića spremnih za prosidbu. Bilo je puno djece koja su stajala uz svoje majke i bake. S vremenom formirale su se grupe u kojima se glasnije pričalo, smijalo pa i pjevalo. Mladići su se natjecali u bacanju kamena. Najpopularniji, naročito među djevojkama, bio je mladić koji bi kamen bacio najdalje, a među momcima djevojka malo punija, rumenih obraza. Govorili su „Bože čudna li je“ - mislili su: zdrava li je, poželjna li je. Nakon nekog vremena č