Gotovo cijeli život razmišljao sam da se povratim u rodno selo. Valjda svi tako razmišljamo. Kao da je to prirodna prisila. Namjere ni želje nisu mi se ispunile. Čini mi se da je život isplanirao mene a ne ja njega. I nije se to dogodilo samo meni. Puno je neostvarenih želja.
Bruvno, to naše lijepo, nekada veliko selo. Naseljeno je prije oko 500 god. Pred I svjetski rat imalo je preko 3 ooo stanovnika. Po završetku tog rata u velikom broj selili su se u područja slavonskih i vojvođanskih ravnica. To se ponovilo i iza II svjetskog rata a naročito po raspadu Jugoslavije 1995. Broj stanovnika u Bruvnu stalno se smanjuje. Može se reći da selo nestaje, polako ali sigurno umire.
Kad dođem u to selo, osjećam se čudno, postajem nemiran. Na sve strane čujem tišinu, da čujem samo tišinu i udaranje svog srca u prsima. Pred očima javljaju se „filmovi“- sjećanja, vidim osobe koje sam poznavao.
Neki su tu u Cimiteru, neki u Srbiji, Bosni, Kanadi, Americi, Australiji, Njemačkoj ili bog zna gdje. Nema više vesele čete đaka, koji galameći pješače prema: Krajnovićima Bjelobrđanimama, Dolovima ili Podurljaju. Niti susrećem odraslih muškarce ni žene u crnom.Tamo višenema; općine ni mjesnog ureda, žandamerije, milicije ni policije, popa, nema pekare, postolara,opančara, trgovina, sajma ni pjevanja pripitih muškaraca srijedom.
Nema više ženidbe , udaje, rađanja ni krštenja. Crkva je bez prozora i vrata. Škola je obrasla šikarom, oko stare ruju divlje svinje, putevi zaraštaju, a bučić se sakrio pod vrbama i plače napušten. Tamo se osjeća samo tišina umiranje i smrt. Pričinja mi se da je povodanj sve odnio a ponori sve progutali.
Na pasnjacima ne vidi se crvenih, šarenih i bijelih krava. Nema, Dikulje, Rumenke, Kitove ni Granove. Ne čuje se rzanja i ne vidi razigravanje konja u rano proljeće. Nema stada ovaca koje su iz daljine posjećale na sitne po zemlji prosute bijele oblačiće, ovčice, koje mirno pasu i ništa ne slute. Nema pjesme čobana ni čobanica. Nema njihovog glasnog dozivanja. Nitko se više pilja, ne kriva, ne igra graničara i škole. Crljenac je porušen, prazan i opljačkan. Pokrali mu i kamenje.
Tu sada nema nikoga, kao da nitko nije žedan.Ne vidim ni šarene leptire na bari. Bistra i ledena voda kao da je posrebrena neprekidno izvire iz bunara i polako tiho žuboreći pada u korito.Žabe se raduju tom miru i tišini i uporno se glasno i veselo dozivaju.
Po svijetu nas je dosta, koji imamo sjećanje i gajimo ljubav prema sebi i ovom selu.Okupimo se. Znam da hoćemo.Organizirajmo se. Oživimo to selo na bilo koji način, napravimo od njega spomenik nama samima, sačuvajmo ga od zaborava. Još uvjek postoji Ivandan i to svake godine. Možda je to početak. Posjetimo ga ako možemo, pokažimo da smo živi.
Biftek i ramstek goveđi,file ili pisana pečenica(pisanica) goveđi odrezak Jedno od najcjenjenijih jela je najmekše i najkvalitetnije crveno meso, koja se pruža duž kičmenog stuba Može se jesti i sirovo.Male je kalorijske vrijednosti pa se može smatrati dijetetskim proizvodom Može se pripremiti kao: Karpačo Tatarski biftek Krmenadla But juneći But je kvalitetan dio junetine. Neki ga zovu biftek jer mu je sličan (lažni biftek). Rezan na odreske, idealan je za pašticadu ili druga jela u umaku. Orah, ruža i podorah su krto i mekano meso buta dobri za pečenje u pećnici ili narezani na odreske. Šol je također dobar za pečenje u komadu ili pirjan narezan na odreske. But je idealan za pripremanje rolada, dinstanje ili kratko pečenje u tavi i na roštilju. Načini obrade:prženje, pohanje, pirjanje, kuhanje i pečenje. Hrskavi zapećak Lopatica juneća,plećka(ribica) Meso juneće lopatice po
Primjedbe
Objavi komentar